Situacija koju svaki knjigovođa prepozna: vaša tvrtka duguje dobavljaču 8.000 eura, a kupac vama duguje isto toliko. Novca na računu nema, ali dugovi se poklapaju. Umjesto da čekate da kupac plati vama pa vi platite dobavljaču, kupac može platiti izravno dobavljaču i time se zatvore obje stavke. To je asignacija, u zakonu nazvana uputa. U ovom vodiču objašnjavamo kako uputa funkcionira, zašto je prihvat upućenika ključan, što se točno gasi isplatom i po čemu se asignacija razlikuje od cesije.
Uputa u tri strane
Asignacija je posao triju sudionika i uređena je Zakonom o obveznim odnosima. Uloge imaju svoje nazive koje vrijedi zapamtiti jer se pojavljuju u svakom ugovoru.
- Uputitelj (asignant) – osoba koja daje uputu, u našem primjeru vaša tvrtka
- Upućenik (asignat) – osoba koja plaća, u primjeru kupac koji duguje vama
- Primatelj upute (asignatar) – osoba koja prima isplatu, u primjeru vaš dobavljač
Uputitelj ovlašćuje upućenika da za njegov račun isplati određeni iznos primatelju upute, a primatelja upute ovlašćuje da tu isplatu primi u svoje ime. Dvije ovlasti, jedan dokument, tri potpisa.
Kako uputa zatvara lanac dugovanja
Cijela poanta asignacije je u tome što jedna uplata gasi dvije obveze. Isplatom se istodobno, do visine isplaćenog iznosa, gase obveza uputitelja prema primatelju upute i obveza upućenika prema uputitelju.
Zato ugovor mora precizno navesti obje osnove – dug uputitelja prema primatelju upute i tražbinu uputitelja prema upućeniku. Za svaku ide broj računa ili ugovora, datum, iznos i dospijeće. Prije potpisa iznose uskladite s knjigovodstvenim stanjem, jer se upravo ovdje najčešće pojavi razlika koju nitko nije očekivao.
Iznos isplate ne mora biti jednak objema osnovama. Ako uputitelj dobavljaču duguje 8.000 eura, a kupac uputitelju 10.000, uputa se može dati na 8.000 – obveze se gase samo do visine stvarno isplaćenog iznosa, a preostalih 2.000 kupac podmiruje uputitelju odvojeno.
Prihvat upućenika je ključan
Uputa sama po sebi nikoga ne obvezuje na plaćanje. Neposredna obveza upućenika prema primatelju upute nastaje tek prihvatom upute. Dok upućenik ne prihvati, primatelj upute prema njemu nema nikakvo neposredno pravo i naplatu može tražiti samo od uputitelja.
Iz toga slijedi jednostavno praktično pravilo – upućenik mora potpisati dokument. Nije dovoljno da mu se uputa pošalje na znanje ili da netko usmeno potvrdi da će platiti. Zato dobri predlošci prihvat ugrađuju u sam tekst ugovora, kao zaseban članak, a ne kao naknadnu izjavu.
Prihvat ima i drugu stranu. Nakon prihvata upućenik primatelju upute može isticati samo prigovore koji se tiču valjanosti prihvata, prigovore koji se temelje na sadržaju prihvata ili na sadržaju same upute te osobne prigovore prema primatelju upute. Ne može, dakle, primatelju upute prigovarati stvarima iz svog odnosa s uputiteljem.
Razlika od cesije
Asignacija i cesija rješavaju slične poslovne situacije, pa se u praksi miješaju. Pravno su ipak različite.
Kod cesije se tražbina prenosi na novog vjerovnika, dužnikov pristanak nije potreban, a novi vjerovnik stječe tražbinu samim ugovorom. Kod asignacije se ne prenosi ništa – upućeniku se daje uputa da plati, a njegova obveza prema primatelju upute nastaje tek prihvatom. Uz to je asignacija posao triju strana koje sve potpisuju isti dokument, dok cesiju sklapaju samo stari i novi vjerovnik.
| Pitanje | Asignacija (uputa) | Cesija (ustup tražbine) |
|---|---|---|
| Prenosi li se tražbina | Ne, daje se uputa za isplatu | Da, prelazi na novog vjerovnika |
| Tko potpisuje | Sve tri strane | Cedent i cesionar |
| Je li potreban pristanak treće osobe | Da, prihvat upućenika | Ne, pristanak dužnika nije potreban |
| Kada nastaje obveza prema novom primatelju | Prihvatom upute | Sklapanjem ugovora o cesiji |
| Tipična svrha | Zatvaranje lanca dugovanja jednom isplatom | Prodaja, osiguranje ili podmirenje tražbinom |
Što nakon isplate
Ugovorite jasan rok i način isplate – IBAN primatelja upute, banku i poziv na broj koji odgovara osnovi iz koje dug proizlazi. Poziv na broj nije formalnost, jer bez njega primatelj upute uplatu teško poveže s pravim računom.
Sačuvajte dokaz o uplati – izvod je dokaz gašenja obiju obveza. Korisno je i da primatelj upute na zahtjev izda potvrdu o primljenoj isplati. Na kraju uskladite poslovne knjige svih triju strana i zatvorite otvorene stavke po navedenim osnovama, jer asignacija bez knjiženja ostaje samo papir dok se salda ne slože.
Ako ugovor ne želite pisati od nule, pripremili smo primjer ugovora o asignaciji u Word formatu – s uputom, objema osnovama, prihvatom upućenika ugrađenim u sam ugovor, rokom i načinom isplate te izričito uređenim učinkom isplate. Ako u zatvaranju sudjeluju samo dvije strane s međusobnim dugovanjima, jednostavniji je put kompenzacija odnosno prijeboj, a za prijenos tražbine na novog vjerovnika ugovor o cesiji.
Česta pitanja
Mora li upućenik potpisati ugovor o asignaciji?
Da, i to je najvažniji dio posla. Neposredna obveza upućenika prema primatelju upute nastaje tek prihvatom upute, pa dok upućenik ne prihvati, primatelj upute nema pravo tražiti isplatu od njega, nego samo od uputitelja. Zato se prihvat ugrađuje u sam ugovor kao zaseban članak, a upućenik obavezno potpisuje dokument.
Koja je razlika između asignacije i cesije?
Kod cesije se tražbina prenosi na novog vjerovnika i pristanak dužnika nije potreban. Kod asignacije se ne prenosi ništa – upućeniku se daje uputa da plati, a njegova obveza prema primatelju upute nastaje tek prihvatom upute. Asignaciju uz to potpisuju sve tri strane, dok cesiju sklapaju samo dosadašnji i novi vjerovnik.
Mora li iznos isplate biti jednak oba dva duga?
Ne mora. Obveze se gase samo do visine stvarno isplaćenog iznosa, pa ako su dugovi različiti, uputa se daje na manji iznos, a razliku stranke podmiruju odvojeno. Prije potpisa svakako uskladite iznose iz obiju osnova s knjigovodstvenim stanjem kako se razlika ne bi pojavila naknadno.
Što se gasi isplatom po uputi?
Isplatom se istodobno, do visine isplaćenog iznosa, gase dvije obveze – obveza uputitelja prema primatelju upute i obveza upućenika prema uputitelju. Izvod o uplati je dokaz gašenja obiju obveza, a primatelj upute na zahtjev izdaje potvrdu o primljenoj isplati. Nakon toga sve tri strane zatvaraju otvorene stavke u svojim poslovnim knjigama.
Članak je informativnog karaktera i ne predstavlja pravni savjet. Za konkretne situacije preporučujemo savjetovanje s odvjetnikom ili javnim bilježnikom.
