Kupac preuzima obrt zajedno s neplaćenim računima, sin želi preuzeti očev kredit, povezano društvo pristaje odgovarati za dug sestrinske tvrtke. U svim tim situacijama netko drugi ulazi u tuđi dug, ali pravni učinci nisu isti. Zakon poznaje tri odvojena instituta – preuzimanje duga, pristupanje dugu i preuzimanje ispunjenja – i razlika među njima odlučuje o tome oslobađa li se stari dužnik, može li vjerovnik tražiti naplatu od nove osobe i što se događa s jamcima. U ovom vodiču prolazimo kroz sva tri i kroz greške koje se najčešće rade.
Preuzimanje duga – novi dužnik zamjenjuje starog
Kod preuzimanja duga preuzimatelj stupa na mjesto dosadašnjeg dužnika, koji se time oslobađa obveze prema vjerovniku. Institut je uređen Zakonom o obveznim odnosima. Nakon valjanog preuzimanja vjerovnik naplatu može tražiti samo od novog dužnika – stari je izvan odnosa.
Preuzimatelju duga pripadaju svi prigovori koji proizlaze iz pravnog odnosa iz kojega dug potječe. Ako je, primjerice, roba bila s nedostatkom ili je dio duga zastario, novi dužnik te prigovore može isticati jednako kao i stari.
Zašto je pristanak vjerovnika ključan
Ovo je najvažnije pravilo cijele teme. Preuzimanje duga proizvodi učinak samo ako je vjerovnik na njega pristao. Razlog je praktičan – vjerovniku nije svejedno tko mu duguje. Solventan dužnik može se zamijeniti onim bez imovine, a vjerovnik na to ne bi imao nikakav utjecaj.
Dok vjerovnik ne pristane, ugovor između starog i novog dužnika ima učinak ugovora o preuzimanju ispunjenja. To znači da vrijedi između njih dvojice, ali vjerovnik i dalje ima samo starog dužnika i njemu šalje opomene. Zato dobar ugovor o preuzimanju duga predviđa i potpis vjerovnika na samom dokumentu, a ne usmenu suglasnost ili poruku.
Usporedbe radi, kod promjene vjerovnika vrijedi obrnuto – za ustup tražbine pristanak dužnika nije potreban, o čemu pišemo u vodiču o ugovoru o cesiji.
Pristupanje dugu – novi obveznik uz starog
Pristupanje dugu sklapaju vjerovnik i pristupatelj, a pristanak dosadašnjeg dužnika nije potreban. Pristupatelj se obvezuje vjerovniku da će mu ispuniti dug i time stupa u obvezu uz dosadašnjeg dužnika, kao solidarni dužnik. Stari dužnik se ne oslobađa ničega.
Za vjerovnika je to najbolji ishod – od dana sklapanja ugovora ispunjenje može tražiti od dužnika ili od pristupatelja, u cijelosti ili djelomično, po svom izboru. Zato se pristupanje koristi kad vjerovnik traži dodatnu sigurnost naplate: član obitelji, vlasnik društva ili povezano društvo pristupa dugu i tako pojačava izglede naplate bez zaloga i mjenica.
Preuzimanje ispunjenja – interni dogovor bez vjerovnika
Treći institut najslabiji je po učinku i najčešće se s prva dva miješa. Kod preuzimanja ispunjenja treća se osoba obvezuje dužniku da će umjesto njega, pravodobno i u cijelosti, ispuniti dug vjerovniku. Vjerovnik u tom dogovoru ne sudjeluje i njime ne stječe nikakvo pravo prema preuzimatelju – dužnik ostaje jedini obveznik prema vjerovniku.
Ako preuzimatelj ne plati na vrijeme pa vjerovnik naplatu zatraži od dužnika, preuzimatelj dužniku odgovara za štetu koja mu zbog toga nastane. Tipična primjena je situacija u kojoj treća osoba i sama duguje dužniku, pa umjesto plaćanja njemu podmiruje njegov dug prema vjerovniku, čime se u istoj visini gasi i njezina obveza.
| Institut | Tko sklapa ugovor | Što je s dosadašnjim dužnikom | Prava vjerovnika prema novoj osobi |
|---|---|---|---|
| Preuzimanje duga | Dužnik i preuzimatelj, uz pristanak vjerovnika | Oslobađa se obveze | Naplatu traži samo od novog dužnika |
| Pristupanje dugu | Vjerovnik i pristupatelj, bez pristanka dužnika | Ostaje obvezan | Bira od koga će naplatiti, solidarna odgovornost |
| Preuzimanje ispunjenja | Dužnik i preuzimatelj, bez vjerovnika | Ostaje jedini obveznik | Nema nikakvih prava prema preuzimatelju |
Što se događa s jamcima i zalogom
Kod preuzimanja duga sporedna prava koja su postojala uz dug ostaju i dalje, ali s bitnom iznimkom – jamstva i zalozi koje su dale treće osobe prestaju ako te osobe ne pristanu odgovarati i za novog dužnika.
Logika je ista kao kod pristanka vjerovnika. Netko tko je jamčio za konkretnu osobu koju poznaje i čije prilike može procijeniti nije pristao jamčiti za bilo koga. Za vjerovnika je posljedica ozbiljna – pristane li na preuzimanje duga bez suglasnosti jamaca, može ostati s novim dužnikom i bez osiguranja koje je imao.
Praktičan redoslijed je zato jasan: prije potpisa pribavite pisane suglasnosti jamaca i zalogodavaca da ostaju odgovarati i za novog dužnika, pa tek onda potpisujte ugovor o preuzimanju duga. Kod pristupanja dugu taj problem ne postoji jer stari dužnik i sva njegova osiguranja ostaju na mjestu.
Na što paziti kod sastavljanja
- koristite samo jedan obrazac, jer se učinci triju instituta bitno razlikuju
- dug identificirajte precizno – osnova s brojem računa ili ugovora i datumom, iznos, kamate, dospijeće
- navedite točne podatke vjerovnika s OIB-om, i onda kada vjerovnik nije potpisnik
- kod preuzimanja duga osigurajte potpis vjerovnika na samom ugovoru
- pribavite suglasnosti jamaca i zalogodavaca prije potpisa
- kod preuzimanja ispunjenja odredite rok i IBAN za uplatu vjerovniku
- ako je stranka pravna osoba, ugovor potpisuje osoba ovlaštena za zastupanje, provjerljivo u sudskom registru
Za sve tri situacije pripremili smo primjer ugovora o preuzimanju duga u Word formatu – datoteka sadrži tri zasebna obrasca, s mjestom za pristanak vjerovnika kod preuzimanja duga, sa solidarnom odgovornošću kod pristupanja dugu i s rokom i IBAN-om kod preuzimanja ispunjenja. Zadržite obrazac koji odgovara vašoj situaciji, ostala dva obrišite.
Česta pitanja
Može li se dug preuzeti bez znanja vjerovnika?
Ne s učinkom preuzimanja duga. Preuzimanje duga proizvodi učinak samo ako je vjerovnik na njega pristao, pa se u ugovor u pravilu ugrađuje i njegov potpis. Dok vjerovnik ne pristane, ugovor između starog i novog dužnika ima učinak ugovora o preuzimanju ispunjenja – vrijedi među njima, ali vjerovnik i dalje ima samo dosadašnjeg dužnika.
Koja je razlika između preuzimanja duga i pristupanja dugu?
Kod preuzimanja duga novi dužnik u potpunosti zamjenjuje starog, koji se oslobađa obveze, a za to je potreban pristanak vjerovnika. Kod pristupanja dugu novi obveznik dolazi uz starog kao solidarni dužnik, dosadašnji dužnik se ne oslobađa, a ugovor sklapaju vjerovnik i pristupatelj bez pristanka dužnika. Vjerovnik tada naplatu može tražiti od bilo kojeg od njih, po svom izboru.
Ostaju li jamci i zalozi nakon preuzimanja duga?
Sporedna prava uz dug u pravilu ostaju, ali jamstva i zalozi koje su dale treće osobe prestaju ako te osobe ne pristanu odgovarati i za novog dužnika. Vjerovnik zato prije pristanka na preuzimanje duga treba pribaviti pisane suglasnosti jamaca i zalogodavaca, inače može ostati s novim dužnikom i bez osiguranja koje je imao.
Može li vjerovnik tražiti naplatu od osobe koja je preuzela ispunjenje?
Ne može. Preuzimanje ispunjenja uređuje isključivo unutarnji odnos dužnika i preuzimatelja, a vjerovnik njime ne stječe nikakvo pravo prema preuzimatelju – dužnik ostaje jedini obveznik. Ako preuzimatelj ne plati pravodobno pa vjerovnik naplatu zatraži od dužnika, preuzimatelj dužniku odgovara za štetu koja mu zbog toga nastane.
Članak je informativnog karaktera i ne predstavlja pravni savjet. Za konkretne situacije preporučujemo savjetovanje s odvjetnikom ili javnim bilježnikom.
