Nužni dio kod ugovora o doživotnom uzdržavanju

Nužni dio kod ugovora o doživotnom uzdržavanju je zakonska zaštita nasljednika da im se ipak osigura određeni dio nasljedstva, koji se ne može ugovorom o doživotnom uzdržavanju oduzeti. Ugovor o doživotnom uzdržavanju mora sadržavati pisani oblik, ovjeru kod javnog bilježnika, te jasno definirane obveze uzdržavatelja (kao što su prehrana, njega, smještaj) i trajanje ugovora do smrti primatelja uzdržavanja. Nakon smrti primatelja uzdržavanja, ugovor prestaje i vlasništvo nad nekretninom prelazi na davatelja uzdržavanja, ali zakonski nužni nasljednici imaju pravo na svoj nužni dio koji ugovor ne može oduzeti ili poništiti. Nužni dio kod ugovora o doživotnom uzdržavanju se ne odnosi na imovinu prenesenu ugovorom tijekom života, već na zaštićeni dio nasljedstva nakon smrti.

Glavni nužni elementi ugovora su:

• Pisani oblik i ovjera kod javnog bilježnika,
• Obveze uzdržavatelja (smještaj, prehrana, njega, skrb),
• Trajanje do smrti primatelja,
• Upis u zemljišne knjige ako se prenosi nekretnina,
• Zaštita prava nužnih nasljednika na nužni dio nasljedstva.

Ugovor ne može pravno poništiti nužni dio koji pripada zakonskim nasljednicima, iako imovina koju je davatelj uzdržavanja prenio može biti predana ugovorom prije smrti korisnika uzdržavanja. Ovim je osigurana zaštita interesa nasljednika i sprječava se zlouporaba ugovora.

Ako je potrebna detaljnija pravna analiza, preporučuje se konzultacija s odvjetnikom specijaliziranim za obvezno i nasljedno pravo.

Preuzmite primjer ugovora o doživotnom uzdržavanju

Mogu li nužni nasljednici pobiti ugovor o doživotnom uzdržavanju?

Ovo je jedno od najčešćih i najvažnijih pitanja u vezi s nasljeđivanjem.

Nužni nasljednici uglavnom nisu u mogućnosti pobijati ugovor o doživotnom uzdržavanju zbog povrede nužnog dijela jer se radi o naplatnom (uzvratnom) ugovoru, gdje davatelj uzdržavanja pruža uslugu (uzdržavanje) u zamjenu za prijenos imovine nakon smrti primatelja uzdržavanja.

Ali usprkos tome, nužni nasljednici mogu pobijati ugovor o doživotnom uzdržavanju, ali samo ako za to imaju valjane zakonske razloge. Razlog povrede nužnog dijela u pravilu nije dovoljan sam po sebi.

Evo detaljnog objašnjenja glavnih pravnih osnova na kojima se ugovor može pobijati:

1. Pobijanje zbog povrede nužnog dijela (prikriveno darovanje)

Glavno pravilo je da ugovor o doživotnom uzdržavanju ne ulazi u ostavinsku masu, jer je to naplatan (teretan) ugovor, a ne besplatan (kao darovanje ili oporuka). Zato se ne može pobijati samo zato što je njime povrijeđen Nužni dio kod ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Međutim, nužni nasljednik može uspješno pobiti ugovor ako dokaže da je on bio prividan pravni posao (simuliran), odnosno da se radilo o prikrivenom ugovoru o darovanju.

• Što treba dokazati?
  • Mora se dokazati da obveza uzdržavanja od strane davatelja nikada nije niti započela, ili da je bila neznatna u odnosu na vrijednost imovine, ili da je uzdržavanje trajalo iznimno kratko, a da je primatelj uzdržavanja već bio vrlo star, teško bolestan i na samrti u trenutku sklapanja ugovora, a davatelj uzdržavanja to znao (što ukazuje na nedostatak aleatornosti ugovora).
• Pravna posljedica:
  • Ako se sud uvjeri da je riječ o darovanju, ta se imovina uračunava u ostavinu (vraća se “dar” radi namirenja nužnog dijela).

2. Pobijanje zbog ništetnosti (ništavosti) ugovora

Nužni nasljednici mogu pobijati ugovor tražeći da se utvrdi njegova ništetnost (da se smatra kao da nikada nije ni postojao) iz razloga koji se odnose na sam trenutak sklapanja ugovora:

Razlog ništetnosti	Objašnjenje
Nedostatak propisane forme	Ugovor mora biti sastavljen u pisanom obliku i ovjeren (potvrđen/solemniziran) od suca nadležnog suda ili javnog bilježnika (javnobilježnički akt). Ako forma nije ispoštovana, ugovor je ništetan.
Poslovna nesposobnost	Ako je primatelj uzdržavanja u trenutku potpisivanja ugovora bio nesposoban za rasuđivanje (zbog starosti, bolesti, demencije, utjecaja alkohola/droga), ugovor je ništetan.
Nepostojeća obveza	Ugovor je ništetan ako u vrijeme sklapanja obveza uzdržavanja nije mogla nastati (npr. ako je primatelj uzdržavanja već umro, ili ako je imovina uništena).
Pobuda ili cilj	Ništetan je ako je cilj sklapanja ugovora protivan ustavu, prisilnim propisima ili moralu (npr. ako je sklopljen radi prijevare drugih vjerovnika ili nasljednika).

3. Pobijanje zbog raskida ili poništenja ugovora

Nasljednici mogu imati pravo tražiti i raskid ugovora zbog neizvršavanja obveze ako primatelj uzdržavanja to za života nije učinio (pri čemu se prava i obveze prenose na nasljednike):

Razlog raskida / poništenja	Objašnjenje
Neispunjenje obveze	Davatelj uzdržavanja nije ispunjavao svoje obveze (nije pružao skrb, njegu, hranu, plaćao troškove itd.) propisane ugovorom.
Mane volje (Poništenje)	Ako je primatelj uzdržavanja bio žrtva prijetnje ili prijevare u trenutku sklapanja ugovora, ugovor je pobojan (poništiv).

Nužni nasljednici u parničnom postupku mogu osporavati valjanost ugovora o doživotnom uzdržavanju tražeći:

1. Utvrđenje ništetnosti ugovora (npr. zbog nedostatka forme ili nesposobnosti primatelja).
2. Utvrđenje da je ugovor prikriveno darovanje radi namirenja nužnog dijela.
3. Raskid ugovora zbog neispunjenja obveza.

U svakom slučaju, to je složen i dugotrajan parnični postupak pred sudom, a ne dio ostavinskog postupka.

Nužni dio kod ugovora o doživotnom uzdržavanju

Kakve zaštite za nasljednike postoje pri upisu ugovora u zemljišne knjige?

Iako Ugovor o doživotnom uzdržavanju ne ulazi u ostavinsku masu i time izravno uskraćuje nasljednicima imovinu, Zakon o zemljišnim knjigama i Zakon o obveznim odnosima pružaju nasljednicima određene mehanizme zaštite, najčešće kroz zabilježbe.

Zabilježba spora (Parcijalna zaštita)

Nasljednici mogu koristiti institut zabilježbe spora u zemljišnim knjigama kako bi zaštitili svoja potencijalna prava u vezi s imovinom obuhvaćenom ugovorom.

1. Što je zabilježba spora?

Zabilježba spora je upis kojim se čini vidljivim da je u tijeku sudski postupak čiji ishod može utjecati na pravo vlasništva ili na neko drugo stvarno pravo upisano u zemljišnoj knjizi.

2. Kako pomaže nasljednicima?

Ako nužni nasljednik pokrene parnicu protiv davatelja uzdržavanja (zbog ništetnosti ugovora, pobijanja ugovora kao prikrivenog darovanja ili raskida), on može zatražiti upis zabilježbe spora u zemljišne knjige.

• Pravni učinak: Zabilježba spora ima retroaktivan učinak (tzv. “načelo prvenstva”). Ako nasljednik dobije spor i ugovor se proglasi ništetnim ili se raskine, presuda će djelovati i protiv svih trećih osoba koje su stekle prava na nekretnini nakon upisa zabilježbe spora.
• Zaštita od prodaje: Ova zabilježba bitno otežava ili onemogućuje davatelju uzdržavanja da tu nekretninu proda ili optereti (hipotekom) trećoj, savjesnoj osobi dok spor traje.

Pravna pouka suca/javnog bilježnika (Indirektna zaštita)

Iako ovo nije izravna zaštita u zemljišnim knjigama, Zakon obvezuje suce i javne bilježnike da daju pouku koja posredno štiti interese nasljednika:

• Pri solemnizaciji ili ovjeri ugovora, javni bilježnik/sudac dužan je upozoriti primatelja uzdržavanja na pravne posljedice, posebno na činjenicu da imovina obuhvaćena ugovorom ne ulazi u ostavinu te da zakonski nasljednici neće imati pravo na nužni dio iz te imovine.
• Ovo osigurava da je primatelj uzdržavanja svjestan svoje odluke i da nije doveden u zabludu, čime se smanjuje prostor nasljednicima za kasnije pobijanje ugovora zbog “mane volje” (prijevare ili zablude).

Bitna razlika: Zabilježba ugovora vs. Zabilježba spora

Kada se Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklapa i njime se prenosi nekretnina, u zemljišnim knjigama se redovito upisuje:

1. Vlasnik: i dalje primatelj uzdržavanja (do smrti).
2. Zabilježba Ugovora o doživotnom uzdržavanju u korist davatelja uzdržavanja.

Ova zabilježba ugovora služi isključivo zaštiti davatelja uzdržavanja, a ne nasljednika. Ona upozorava sve treće osobe da postoji ugovor i da će davatelj uzdržavanja steći vlasništvo nakon smrti primatelja.

Zaštita nasljednika ostvaruje se isključivo putem zabilježbe spora, pod uvjetom da nasljednici pokrenu parnični postupak protiv davatelja uzdržavanja.

Kako se obračunava vrijednost nekretnine za nužni dio nakon uknjižbe?

Vrijednost nekretnine za obračun nužnog dijela nakon uknjižbe ugovora o doživotnom uzdržavanju računa se na temelju tržišne vrijednosti nekretnine pri smrti primatelja uzdržavanja. Nekretnina koja je prenesena ugovorom o doživotnom uzdržavanju ne ulazi u ostavinsku masu, što znači da se ta nekretnina ne uračunava u izračun ukupne vrijednosti imovine iz koje se računa nužni dio.

Precizno, ako je nekretnina uknjižena kao vlasništvo uzdržavatelja nakon smrti primatelja uzdržavanja, ona više nije dio ostavinske mase, stoga se vrednuju samo preostala imovina i imovina koja nije prenesena po ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Nužni dio se potom računa kao zakonski udio nasljednika od te preostale vrijednosti.

Ova računovodstvena metoda ima za cilj zaštititi prava nasljednika na njihovu zakonsku minimalnu imovinu (nužni dio), ali i uzeti u obzir da je dio imovine prenesen ugovorom kao ispunjena protuvrijednost uzdržavanja.

Važno je naglasiti da procjena vrijednosti nekretnine za nužni dio može zahtijevati sudsku ili stručno-vještaku procjenu kako bi se utvrdila tržišna vrijednost u trenutku smrti primatelja uzdržavanja, posebno ako postoji neslaganje među nasljednicima.

Prijenos nekretnine ugovorom o doživotnom uzdržavanju smanjuje ukupnu ostavinsku masu, a nužni dio se odnosi samo na preostalu imovinu, ne i na već prenesenu nekretninu

Koji su rokovi za podnošenje tužbe za povredu nužnog dijela?

Rokovi za podnošenje tužbe za povredu nužnog dijela u Hrvatskoj su vremenski ograničeni sukladno Zakonu o nasljeđivanju. Prema članku 71. Zakona o nasljeđivanju, tužba za pobijanje raspolaganja koje povređuje nužni dio može se podnijeti u roku od jedne godine od dana kad je poduzeta pravna radnja kojom je raspolagano imovinom ili od dana kad je trebalo poduzeti propustnu radnju. Za ostale slučajeve, rok za podnošenje tužbe je tri godine.

To znači da je kod ugovora o doživotnom uzdržavanju, kao i drugih ugovora ili darovanja, nužno podnijeti tužbu za zaštitu nužnog dijela unutar jedne godine računajući od dana sklapanja ugovora ili drugog pravnog posla koji ugrožava nužni dio kod ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Ako je raspolaganje imovinom učinjeno tijekom života ostavitelja, rok se računa od dana sklapanja tog ugovora, a ne od smrti ostavitelja. U slučaju nasljednog prava, za oporuke i ostale nasljedne raspolaganja koje stižu nakon smrti ostavitelja, rok može biti i tri godine od proglašenja oporuke ili smrti.

Važno je praćenje ovih rokova jer njihovo propuštanje rezultira gubitkom prava na tužbu za povredu nužnog dijela.

• Rok za tužbu zbog povrede nužnog dijela kod raspolaganja za života (npr. ugovor o doživotnom uzdržavanju) je 1 godina od dana pravnog posla
• Za nasljedna raspolaganja nakon smrti rok je 3 godine od smrti ili od proglašenja oporuke
• Rokovi su strogi i njihovo prekoračenje dovodi do gubitka prava na zaštitu nužnog dijela

Ovaj vremenski okvir uređuje Zakon o nasljeđivanju i primjenjuje se kroz sudsku praksu u Hrvatskoj.