Dva obrta godinama si upućuju klijente. Stolar preporučuje soboslikara, soboslikar stolara, povremeno zajedno odrade cijelu adaptaciju i podijele novac “kako ispadne”. Sve funkcionira dok jedan ne izda račun krivom naručitelju, dok se ne posvađaju oko toga tko je doveo klijenta ili dok jedan naprosto prestane odgovarati na pozive usred posla. Tek tada se pokaže da nikad nisu zapisali što je tko dužan napraviti. Ugovor o poslovnoj suradnji je dokument koji to rješava – ne zato što se očekuje spor, nego zato što bez njega ni najbolji partneri nakon dvije godine ne pamte isto.
Što je ugovor o poslovnoj suradnji
Ugovor o poslovnoj suradnji sklapaju dva samostalna poslovna subjekta – tvrtke, obrti ili kombinacija – koji trajnije rade zajedno, a ne na jednom jedinom poslu. Tipične situacije su zajednički nastup prema većem naručitelju, međusobno pružanje usluga iz vlastitih djelatnosti, upućivanje klijenata i zajednička promocija proizvoda ili usluga.
Važno je znati da ovo nije imenovani ugovor – u zakonu ne postoji poglavlje “ugovor o poslovnoj suradnji” s gotovim pravilima. Sklapa se na temelju slobode ugovaranja, a na njega se primjenjuju opća pravila Zakona o obveznim odnosima. Praktična posljedica je jednostavna – ono što niste napisali, zakon vam neće popuniti. Kod ugovora o djelu ili zakupa zakon ima rezervna pravila; ovdje ih uglavnom nema.
Za valjanost nije propisan poseban oblik ni javnobilježnička ovjera. Dovoljni su potpisi ovlaštenih osoba obiju strana, u dva istovjetna primjerka.
Preopćenit predmet suradnje je najčešća greška
Ako je jedna stvar koju vrijedi zapamtiti iz ovog teksta, onda je to ova. Ogroman broj ugovora o poslovnoj suradnji u praksi sadrži rečenicu tipa “ugovorne strane će surađivati na tržištu Republike Hrvatske na obostranu korist”. Takva odredba zvuči ozbiljno, a pravno ne znači ništa. Iz nje se ne može utvrditi je li itko išta prekršio, pa se na temelju nje ne može ni tražiti izvršenje ni naknada štete.
Rješenje nije pravnički jezik nego konkretnost. Umjesto “strane će surađivati”, napišite popis. Što točno radi prva strana, u kojem opsegu i za koga. Što točno radi druga strana. Primjerice – dostavlja mjesečni pregled ostvarenih aktivnosti do petog u mjesecu, preporučuje usluge partnera svojim klijentima, ističe partnera kao poslovnog partnera u svojim materijalima, osigurava podatke i materijale potrebne za izvršenje suradnje. Svaka stavka koju možete provjeriti kao izvršenu ili neizvršenu vrijedi više od cijelog odlomka općih fraza.
Uz to ide i pravilo koje se lako previdi – pojedinačne dogovore tijekom suradnje potvrđujte pisano, makar e-poštom. Rokovi, količine i cijene dogovoreni telefonom u sporu praktički ne postoje.
Razlika prema ugovoru o djelu i ortaštvu
Tri instituta se u praksi redovito miješaju, a posljedice su različite – od toga tko izdaje račun do toga tko odgovara za dugove.
Kod ugovora o djelu jedna strana naručuje konkretan rezultat, a druga ga izrađuje za naknadu. Odnos je jednosmjeran i vezan uz jedan posao – izradu web stranice, popravak stroja, prijevod dokumentacije. Kad je djelo predano i plaćeno, odnos je gotov.
Kod poslovne suradnje dvije samostalne strane trajnije surađuju uz uzajamne obveze. Nema naručitelja i izvođača, nego dva partnera koji svaki radi svoj dio. Svaka strana ostaje samostalan poslovni subjekt, sama snosi svoje poreze i doprinose, i nijedna ne smije preuzimati obveze u ime druge bez izričite pisane suglasnosti.
Kod ortaštva strane idu korak dalje – unose zajedničku imovinu i dijele dobit i gubitak zajedničkog pothvata. To je bitno drugačiji odnos, s drugačijom odgovornošću prema trećima, i za njega treba ugovor o ortaštvu, a ne ovaj obrazac. Zato dobar ugovor o poslovnoj suradnji uvijek sadrži članak o samostalnosti stranaka, kojim se izričito navodi da se ugovorom ne stvara ortaštvo, zajednički poslovni subjekt ni radni odnos.
| Obilježje | Ugovor o djelu | Poslovna suradnja | Ortaštvo |
|---|---|---|---|
| Odnos strana | Naručitelj i izvođač | Dva samostalna partnera | Ortaci u zajedničkom pothvatu |
| Trajanje | Jedan konkretan posao | Trajniji odnos, više poslova | Trajanje pothvata |
| Predmet | Dogovoreni rezultat | Uzajamne obveze strana | Zajednički cilj i imovina |
| Dobit i gubitak | Naknada za djelo | Svaka strana za sebe | Dijele se među ortacima |
| Zajednička imovina | Ne | Ne | Da |
Naknada, fakturiranje i PDV
U praksi postoje tri modela naknade i vrijedi odabrati jedan te ga jasno opisati, umjesto da se u ugovoru ostave sva tri “za svaki slučaj”.
- Fiksna naknada – jedna strana drugoj plaća određeni iznos po obavljenom poslu ili mjesečno, na temelju ispostavljenog računa i u ugovorenom roku plaćanja.
- Podjela prihoda u postotku – strane dijele prihod ostvaren zajedničkom suradnjom u dogovorenom omjeru, uz redovit obračun, primjerice mjesečni.
- Bez novčane naknade – suradnja se odvija uz uzajamne činidbe koje strane smatraju međusobno ekvivalentnima, tipično kod partnerstava u promociji.
Porezna strana je jednostavna dok se ne zaboravi. Svaka strana fakturira svoje usluge i obračunava PDV ako je u sustavu PDV-a. Kod podjele prihoda unaprijed dogovorite tko izdaje račun krajnjem klijentu, a tko kome zatim ispostavlja račun za svoj dio – to je mjesto na kojem partnerstva najčešće zapnu kod knjigovođe. I imajte na umu da se ni kod modela bez novčane naknade ne radi o “besplatnoj” suradnji; ako jedna strana drugoj daje mjerljivu uslugu, o tretmanu se raspitajte kod svog knjigovođe prije potpisa.
Povjerljivost, trajanje i otkaz suradnje
Tijekom suradnje partneri neizbježno saznaju osjetljive stvari jedni o drugima – cijene, uvjete poslovanja, popise klijenata, poslovne planove. Klauzula povjerljivosti obvezuje obje strane da te podatke čuvaju i ne koriste izvan svrhe ugovora, a rok koji traje i nakon prestanka suradnje prilagođava se osjetljivosti podataka. Ako se prije same suradnje razmjenjuju posebno osjetljivi podaci, korisno je prvo potpisati zaseban NDA ugovor o povjerljivosti.
Kod trajanja imate izbor između određenog i neodređenog vremena. Ako birate neodređeno, otkazni rok je obavezan – bez njega otkaz može biti sporan, a partner koji je odbio druge poslove zbog vas ostaje bez ikakve zaštite. Uobičajeno je 30 dana, ali rok prilagodite tome koliko vremena drugoj strani treba da se preusmjeri.
Uz otkazni rok ide i pravilo o već započetim poslovima. Bez njega nastaje neugodna situacija – suradnja je otkazana, a projekt koji je u tijeku ostaje u zraku. Zato ugovor treba reći da se poslovi započeti prije isteka otkaznog roka dovršavaju pod uvjetima ugovora, osim ako se strane pisano ne dogovore drukčije.
Ako ne želite sastavljati ugovor od nule, pripremili smo primjer ugovora o poslovnoj suradnji u Word formatu – s odvojenim člancima za obveze svake strane, tri opcije naknade, klauzulom povjerljivosti, člankom o samostalnosti stranaka i otkaznim rokom, uz upute za popunjavanje. Preuzimate ga odmah nakon plaćanja i popunjavate podacima svoje tvrtke ili obrta.
Česta pitanja
Mora li se ugovor o poslovnoj suradnji ovjeriti kod javnog bilježnika?
Ne. Za ugovor o poslovnoj suradnji nije propisan poseban oblik ni javnobilježnička ovjera – dovoljni su potpisi ovlaštenih osoba obiju strana. Pisani oblik ipak je nužan u praksi jer se bez njega opseg obveza, naknada i otkazni rok ne mogu dokazati. Ugovor se obično sastavlja u dva istovjetna primjerka, po jedan za svaku stranu.
Koja je razlika između ugovora o poslovnoj suradnji i ugovora o djelu?
Kod ugovora o djelu jedna strana naručuje konkretan rezultat, a druga ga izrađuje za naknadu, pa odnos završava predajom i plaćanjem djela. Ugovor o poslovnoj suradnji uređuje trajniji odnos dvaju samostalnih poslovnih subjekata s uzajamnim obvezama, bez jasne uloge naručitelja i izvođača. Ako naručujete jedan konkretan posao, prikladniji je ugovor o djelu.
Stvara li ugovor o poslovnoj suradnji ortaštvo ili zajedničku tvrtku?
Ne, ako je u ugovoru izričito navedeno suprotno. Predložak sadrži članak o samostalnosti stranaka kojim se navodi da se ugovorom ne stvara ortaštvo, zajednički poslovni subjekt ni radni odnos te da nijedna strana ne smije preuzimati obveze u ime druge bez izričite pisane suglasnosti. Ako strane žele unositi zajedničku imovinu i dijeliti dobit i gubitak zajedničkog pothvata, potreban je ugovor o ortaštvu.
Tko izdaje račun kod podjele prihoda između partnera?
To treba dogovoriti unaprijed i zapisati u ugovor. Uobičajeno jedna strana izdaje račun krajnjem klijentu, a druga njoj ispostavlja račun za svoj dio prema ugovorenom omjeru. Svaka strana pritom obračunava PDV ako je u sustavu PDV-a i sama snosi svoje poreze i doprinose. Kod složenijih modela podjele prihoda raspitajte se kod knjigovođe prije potpisa ugovora.
Članak je informativnog karaktera i ne predstavlja pravni savjet. Za konkretne situacije preporučujemo savjetovanje s odvjetnikom ili javnim bilježnikom.
